Novo Vrijeme

MNK "NOVO VRIJEME" - Makarska

Počeli su igrati još kao srednjoškolci. Ekonomisti razrednika prof. Katavića bili su redoviti sudionici svih prigodnih turnira. Ime je bio predmet dugotrajnih rasprava, sve dok Srđan Batošić nije predložio sljedeće: „Moramo biti avangarda, po svemu, tako i po imenu. Zovimo se „Novo vrijeme“, sada je hit, malo je provokativno, buntovno, ali će nam dobro stati“. Tako je tadašnji hit slovenski „Buldožera“ prešao i na naše malonogometne terene, te je ostao aktualan do današnjih dana. Mastelić, Boćo, Zingo, Mijačika, Šoda, Fiste i drugi iz te  generacije ostali su zabilježeni kao osnivačka ekipa koja je nastupala u prvoj natjecateljskoj sezoni, kao maturanti, odigrali prvu povijesnu utakmicu lige, ostali u ligi i senzacionalno se plasirali u finale kupa preko favoriziranih „Stopera“ i „Funkyja“. Finale s „Alfom“ najavilo nešto što će uslijediti za par godina, veliki rivalitet s Baletićem i ostalima. Nakon nekoliko godina konsolidacije (vojska,studij), od 1985. počinje veliki uzlet sljedeće ekipe: Jurišić, Erceg, Vuković, Škorlić, Ursić, Meštrović, Lizatović, te još Grubišić, Hegediš, Premeru, Urlić, koja je pak obilježila sljedećih sedam godina na način da je osvojila 5 titula prvaka! Jedostavno je u tom periodu bila nedodirljiva za svoje protivnike. Tri prijeratne titule osvojene su uz veliku bodovnu prednost, tako da neke utakmice i nisu posebno ostale u sjećanju, dok su titule 1992/93. i 1993/94., te one novijeg datuma 2001. i 2003., osvajane doslovno u zadnjem napadu. Bio je rat, momci su često bili na terenu, Kiwi je iša u Zmaja, Pida Ursić u Njemačku, Ljubo je uzeo klupu, došli su neki novi igrači. Ždrijeb je htio da prvu utakmicu u neovisnoj Hrvatskoj odigraju nakon godine pauze veliki rivali, „Novo vrijeme“ i „Alfa“. Dobili smo 4:3. Te godine smo se „kokali“ s „Pilanom“, odličnom tučepskom ekipom i u zadnje kolo ušli s bodom zaostatka, direktna utakmica s njima je odlučivala. Teška taktička utakmica, Mitjan je zabio za 1:0, 6-7 minuta do kraja, ali je „Pilan“ ubrzo poravnao. Krenuli smo u zadnji napad, izgubili balun, ali ga je Mitjan ponovo „iskopa", odigra za Striku, koji zabija za naše slavlje. Boćo je bio poseban junak te utakmice, na samom početku je zadobio težu povredu ramena, nastavio igrati, a kasnije se ispostavilo da je pukla ključna kost – prisjeća se ti vremena dugogodišnji vratar Jakov Jurišić. Sljedeće godine ponovo drama, samo što je rival „Kobac“, a Novom vremenu sada odgovara i neriješeno. Otiša je i Jakov, brani nam mladi Čović, tu su još Boćo, Mitjan, Hega, Premeru, Grube, i mladi Jović. Rano smo poveli, golom Jovića i nakon toga promašili“mali milijun“ šansi.
Josa Bagarić je zaključao branku i pred sam kraj smo došli u izgubljenu situaciju, gubimo 2:1 i imamo igrača manje, isključen je Premeru. Milovana šaljemo u igru kao petog jer nemamo šta više izgubiti. Boćo i Milovan u zadnjoj liniji, traži se prostor za šut. Milovan je uputio „bombu“ s nekih 15 metara, Josa Bagarić je ispustio valjda jedinu loptu na utakmici, što je stari lisac Mitjan dočekao i spremio u mrežu za još jednu titulu – kazuje nam, s osjećajem uzbuđenja u glasu, kao da se evo sad odigralo tadašnji voditelj Ljubo Lizatović. Slijedilo je nekoliko godina lutanja, traženja nove generacije i čekanje na nove uspjehe. Borislav Vuković – Boćo, osnivač, igrač, kapetan, lider „Novog vremena“, ima što kazati.
1995. sam morao na operaciju koljena, a to je ujedno značilo i kraj ozbiljnog igranja malog baluna, pa sam se  prihvatio klupe i vođenja momčadi. Generacija Čovića, Antunovića, Bilića, Jovića, Ledića i Marinića se dugo tražila. Međutim usprkos neospornoj kvaliteti nije bilo potrebne „kemije“ da bi napravili veći rezultat.
Najveći uspjeh tih godina bila je pobjeda u finalu kupa 1997. protiv „Onyxa“ 5:1, uz već legendarne pripreme protivnika na bazenu i sauni, te feštu u Kramanta.Prešlo se na novi sustav igranja 4+1, te se igra u maloj školskoj dvorani. Uz „starce“ Mitjana, Kiwia, Radonića, tu su mlađi, Antunović, Ledić, Bilić, Radalj, Ante Raffaneli,te se u posljednjem kolu 2001. osvaja titula, pobjedom protiv „Torcide“ 7:5. Preskačemo tada superjaki „Veselko“ koji je bio slobodan u zadnjem kolu.Dvije godine poslije ponovo je potrebna pobjeda u zadnjem kolu protiv "Špurtele“, a konkurent za titulu je „Lanterna“. Nakon duge pauze vratio nam se Điđa, vodili smo 2:0, te Dozvolili Toti i društvu brzi povratak u utakmicu. 2:2 je, na terenu totalni kaos, na tribinama vrije. Vrijeme polako curi. Ipak je iskustvo presudilo. Kapetan Škorlić ulovio je protivničkog golmana na krivoj nozi, te vratio prednost, a Dado je svojim drugim golom još samo potvrdio našu sedmu titulu prvaka – prisjetio se svoje prve titule prvaka, najgolman te sezone Neno Radalj – Zenzo. „Novo vrijeme“ je za razliku od drugih makarskih  velikana malog baluna, izvršilo smjenu generacija, pa tako sada okosnicu momčadi čine momci mlađi od samog kluba, koji su uz iskustvo Antunovića, Ledića i igrača trenera Škorlića, garancija kako dugovječnosti kluba, tako i dobrih rezultata.Odlaskom u II. HMNL-jug „Novo vrijeme“ je zaključilo jedan dio malonogometne povijesti. Iza sebe su ostavili osvojenih 8 titula prvaka, i 4 kupa što ih svrstava u najtrofejnije malonogometne ekipe na makarskoj rivijeri, a i znatno šire.