Vjesnik

MNK "VJESNIK" - Makarska

Vjesnik, sa svojih 6 osvojenih trofeja i danas, 23 godine nakon svog posljednjeg naslova, stoji na četvrtom mjestu „vječne ljestvice trofeja“. Ekipa „Vjesnika“ zasigurno je jedna od najboljih ekipa malog nogometa na području makarske općine, pa i šire. Da je to zaista tako pričom uvjerava i Braco Lasić, koji je uz Sinajka Vrsaljka jedan od osnivača ovog tima. No valja podsjetiti kako je sve teklo. Poslije osnivanja 1976. godine ekipa se natječe  i u ligi Radničkih sportskih igara u kojoj osvaja prvo mjesto već 1977. godine, da bi za vrijeme trajanja ovog natjecanja ovaj uspjeh postigla osvajajući prvo mjesto tri sezone zaredom. Osnivanjem LMN „Vjesnik“ postaje prvak već prve sezone – 1980/81., pa su prvaci i 1982/83., dok ovi nadareni sportaši osvajaju kup u sezoni 1981/82. i 1983. Dobre igre u makarskim okvirima, gdje su osvajali i druga sportska priznanj, dopunjava i osvajanje Kupa kupova Dalmacije, prestižnog natjecanja u organizaciji Saveza iz Omiša. Na ovim natjecanjima igrači makarskog „Vjesnika“ osvajaju trofej u sezoni 1977/78. i 1981/82., dok su finalisti istog bili u sezoni 1984.
Uz sportske kvalitete članovi ekipe makarskog „Vjesnika“ najprije su dobri prijatelji, što je vidljivo na svakom koraku, pa tako i za slavlja kada su obilježili prijateljskim susretom „mladih“ i „starih“ desetogodišnjicu postojanja. Valja zapamtiti i podatak da je kroz ovu ekipu u 10 godina prodefiliralo 43 igrača od kojih je najstariji, po godinama i iskustvu, Ivica Letica. Iste godine u dramatičnoj utrci za titulom, „Vjesnik“ je za prsa bio brži od „Novog vremena“. Osvojio je svoj treći naslov prvaka, a vrijeme će pokazati i posljednji trofej u LMN. Otprilike 3-4 kola do kraja bili smo bod ispred „Novog vremena“, ali smo do kraja imali mečeve s njima, te godine nešto lošijom „Alfom“ i čini mi se „Krvavicom“. Bod prednosti nam je davao nekakvu mirnoću pred derbi, ali oni su bili mladi momci u snazi i tu nikada nisi siguran. Prvo poluvrijeme čista katastrofa, najmlađi Goran Mirko nam je dao dva gola i pogodio stativu te smo na odmor otišli s minusom od 0:2. Kako je utakmica išla kraju, to smo postajali opasniji da bi Antiša Kajba smanjio na 1:2, a u posljednjoj minuti iz gužve i poravnao na 2:2. Kako smo igrali, super smo prošli. Sljedeći tjedan novi derbi, ovaj puta „vječiti“ s „Alfom“ – kazuje nam Braco Lasić, po mnogima najbolji vratar LMN svih vremena.I kapetan Boro Matijašević se sjeća utakmice. – Braco nam je otišao u Njemačku, a na gol je stao „njegov Boro“ (Boro Bandić, tada zaposlen u Brace u radnji , poginuo u Domovinskom ratu 1992 ). Svojim obranama je doslovce dovodio „Alfine“ igrače do ludila, iako on nije bio vratar.Mislim da je Kajba i na toj utakmici zabio gol, te smo s 1:0 osvojili titulu. Braco, Drago Vuković, ja, Sretan Glavičić, Igor Batošić i Kajba uz vječitog Monda i pok. Boru osvojili smo taj posljednji trofej. Još smo nekako izgurali 3-4 godine, do rata, ali nakon toga više nije bilo smisla. „Vjesnik“ i to vrijeme ostali su samo kao lijepe uspomene.