DALMATINIJADA
Početkom 80-ih su malonogometne Dalmatinijade izdvojene iz onih velikih dalmatinskih igara. Tako su Splićani organizirali i osvojili prvu Dalmatinijadu na svojim Gripama. 1981. godine. Kod nas je taj odlazak i izbor selekcije bio popraćen silnim dogovorima, sastancima, izborom selektora i sličnim glupostima. Na kraju je nekakva komisija to sve vodila, a zapisani rezultat je – visok poraz od Splita u prvom kolu. Dalmatinijade su inače uz kupove Dalmacije bila natjecanja za koja se igralo i živjelo, što se ono kaže, cijelu godinu. Poći igrati za reprezentaciju svoga grada bila je kruna sezone za svakog igrača. Druga Dalmatinijada se igrala u Sinju, potkraj 1983. godine.
Selektor je bio legendarni Milovan Milinković, „mangup“ s košarkaških i i malonogometnih terena, vrhunski poznavalac sporta, tada izvjestitelj Sportskih novosti i igrač – voditelj malonogometaša „Esanosa“. Izabrao sam tada kombinaciju mladosti i iskustva, odradili smo par treninga i samouvjereno najavili odlazak na titulu. Na golu je bio nezamjenjivi Braco Lasić, otraga su igrali Čedo Crljen, Sreto Glavičić, Taze Vuković i Boćo Vuković kao najmlađi među njima, a naprijed su igrali kapetan Ivica Baletić, Slavko Jukić i Branko Gavić, dok nam se Igor Batošić obećao priključiti u Sinju. Uz sudjelovanje 9 selekcija senzacija u pretkolu Trogir je izbacio „Split“. Mi smo u 1. kolu uz dosta muke dobili Solinjane 2:1, te se plasirali u polufinale gdje nas je čekao favorizirani „Zadar“. Tada smo odigrali utakmicu kakva se rijetko viđa, Branko je u napadu prosto briljirao, Zadrani su razbijeni i igrom i rezultatom, 6:2, veliko finale je tu.
Čeka nas u finalu „Kardeljevo“ a mi čekamo Igora, Branko nam je ozlijeđen. Sredinom drugog poluvremena Potop, gubimo 3:0. Ulaze mlađi u igru, uz neke rošade u ekipi par minuta prije kraja dolazimo na minimalnih 2:3, uz golove čini mi se Srete i Taze. Imamo još neke šanse za penale, ali...Pehar zasluženo odlazi u Kardeljevo, nama za utjehu ostaje veliki bakrorez sinjskog alkara – sjeća se Milinković burne igre u Sinju. Nakon toga puno smo puta išli na Dalmatinijade, s velikim ambicijama, ali rezultatski smo loše prolazili, sve do Dubrovnika 1988., kada smo igrali fantastičan, racionalan nogomet, dobili „Omiš“ 1:0, „Zadar“ 2:0, te u polufinalu vodili domaćina 1:0 sve do tri minute prije kraja, da bi Crljen napravio „glupost“ koju su domaći suci jedva dočekali i isključili ga na dvije minute. Na krilima domaće publike zabili su nam dva gola i prošli u finale gdje su pobijedili Splićane, a mi smo za treće mjesto izgubili 4:3 od „Trogira“ – nastavlja svoja sjećanja Milinković. Posljednja Dalmatinijada je održana 2002. godine u Metkoviću, gdje je osvojeno drugo mjesto u grupi, iza budućeg pobjednika ekipe Metkovića.Inače Dalmatinijade su osvajali: Split 6 puta, Metković 3 puta, Ploče, Sinj, Šibenik 2 puta, Dubrovnik, Trogir, Solin 1 put.