KUPOVI DALMACIJE
Tridesetak godina su KUP PRVAKA i KUP POBJEDNIKA KUPOVA DALMACIJE bili najvažnije klupsko natjecanje malonogometaša. Upisati se na veliki prijelazni pokal omiškog Saveza malog nogometa ( Omišani su bili organizatori tih kupova ), bio je san svih malonogometnih klubova širom Dalmacije. Prvaci gradskih liga i pobjednici Kupa su stjecali pravo nastupa u tom prestižnom natjecanju po principima UEFE ( utakmica doma i u gostima, gdje gol vrijedi „dvostruko“ ). Makarska je imala pobjednika još u vrijeme RSI. Naime 1977. momčad „Vjesnika“ je osvojila prijelazni pokal Kupa kupova, pobijedivši u finalu momčad Solina rezultatom 4:2, pred prepunim tribinama u Trogiru. Osnivanjem Saveza malog nogometa dolazi „zlatno doba“ makarskog malog baluna. Već u drugoj sezoni „Vjesnik“ ide u KPK (igra se u ljeto 1982.), te ponavlja veliki uspjeh iz Trogira. Ovaj put se finale igra u Omišu (od 80. sva finala se igraju isključivo u Omišu), gdje Braco Lasić i momci pobjeđuju šibenski „Solaris“ rezultatom 2:0, uz briljantnu igru dvostrukog strijelca Igora Batošića, 1984. donosi makarske momčadi u oba finala. „ Vjesnik“ propušta priliku za hat-trickom, šibenski „Baldekin“ je uvjerljiv 6:1 u finalu kupa Kupova, dok „Alfa“ dolazi u prvo veliko finale Kupa prvaka.
„Platili smo ceh neiskustvu, napadali smo cijelo vrijeme, bez izrazitih šansi, a Zadrani su nas čekali na kontre. „Tekstil“ je u to doba bio za nas prejak i preiskusan, poraz od 0:3 bio je za nas težak ali smo izvukli pouku i tražili novu šansu“ – prisjeća se Baletić prvog finala. Sljedeće godine novi pohod „Baletićevih trupa“ na Dalmaciju. Pojačanja stižu iz „Zmaja“, Nikica Biloš i Ako Raffaneli mijenjaju zelenu travu za asfalt, te uz prošlogodišnje iskustvo ostalih uspjeh ne izostaje. Veliko finale u Omišu i velika pobjeda kolektiva. „Alfa“ je na krovu Dalmacije. Čestitke pljušte sa svih strana, a Baletić već slaže momčad za sljedeću sezonu. Još peče poraz Od „Tekstila“ u prvom finalu. U Makarsku dolazi živjeti (i igrati) velemajstor iz Zenice – Goran Peleš, koji Pristupa „Alfi“. Te godine su u Kupu prvaka naša dva predstavnika. „Alfa“ branitelj naslova i „Vjesnik“ Prvak Makarske. U polufinalu sastaju se upravo dva makarska diva. Dvije utakmice (1:3 i 3:0), koje su kruna njihovog rivaliteta tih godina, završila je dramom (a kako drukčije!?), golom Tonča Bušelića u posljednjoj minuti revanš utalkmice. Radost i tuga bili su pomiješani kako na terenu tako i na prepunim tribinama.
Poraz je najavio kraj jedne velike generacije „Vjesnika“ (Braco Lasić nakon toga doživljava najveće uspjehe karijere s ekipom „Marinete“ koja nikad nije igrala našu ligu tako da nije ni obuhvaćena ovim vremeplovom), a pobjeda momčadi „Alfe“ naslova u trećem uzastopnom finalu. „ALFA“ – „TEKSTIL 7:6 (1:1, 0:0).
Po mnogima najbolja momčad makarske lige svih vremena (vidi sliku), uspijeva se revanširati Zadranima i obraniti prošlogodišnju titulu. Na ruletu sedmeraca, obrana Mahaleka i Šeki svojim pogotkom donosi titulu prvaka Dalmacije, drugu zaredom. Četvrti pohod „Alfe“ zaustavljen je tek u polufinalu Kupa prvaka i to od makarske momčadi. Po drugi put uzastopno polufinale igraju makarske momčadi (ždrijeb je bio dirigiran, vjerojatno bi igrali i u samom finalu!?). „Alfa“ – „Novo vrijeme“ (0:0, 0:1).
Rijetko viđena partija šaha, pardon malog nogometa. Zgoditak mladog Ursića iz kornera označio je kraj četvorogodišnjeg nadasve uspješnog rezultatskog niza velike "Alfe". No međutim, nije sve završilo kako treba. Nervi su bili prenapeti, poletjela je koja šaka, suci su prekinuli utakmicu par minuta prije kraja, a "Novo vrijeme" je igralo svoje prvo finale u Omišu. Šibenski "Baldekin"bio je s(p)retniji i pobjedom 2:1 vratio veliki pokal na sjever Dalmacije u Šibenik. Iz navedenog je i laiku vidljivo da su to bile godine najvećih rezultatskih uspjeha makarskog malog nogometa, a sve što je slijedilo nakon toga je rezultat pojedinačnog napora ekipa. Tako je "Novo vrijeme" 1990 poraženo od splitske "Dalme" 2:5 u svom drugom finalu Kupa prvaka, te poraz "Funkya" 1995. u finalu Kupa kupova od Sinjana, rezultatom 0:3. Nažalost svih igrača i poklonika malog nogometa u Dalmaciji, ova lijepa tradicija se gasi 1998 zbog učestalih fizičkih nasrtaja na suce i gostujuće igrače.